Absolute COOL

Krenem ja u petak za Beograd. Laganice, avionom... Prespavam kod cool-prijateljice i zajedno sa njom i jos osam komada zenskinja, uputim se prema Koprivnici na cool-druzenje.

Koprivnica, pogled sa terase "Podravske kleti"

Pogled na Podravkin rekreativni centar, popularni PRC. Dosli ljudi sa svih strana - mlado, malo manje mlado, musko, zensko, mnogo naroda - a svi nasmijani i raspolozeni!

Ovo je Trendel - cool-prijateljica, kod koje sam prespavala u Beogradu. Hm... prespavala... pretjerah, al nema veze :)

S desna nalijevo: BiserkO - sve je ona ovo zamutila :), Dalmatino i ja. Pitali me gdje mi je lijeva ruka. Pst... ;)

Evo Dalmatincica - mnogo ih je, brate, al dobro... :) Vesele su, tako da im sve oprastam!

Sve su nas u neka doba postrojili na stepeniste koje vodi uzbrdo. I odozdo nas slikali. I onda rekli: aj sad razlaz! Ja se fino razderem: eeee, aj sad malo 'vamo gledajte!!! :D i eto...


Biserko vec znate, slijede Njambrek, Trendel i Nale. Nasmijesene i vedre :)

Carobno prozorce :) Ma koliki nam stomaci bili, svi izgledamo fit u staklu ovog prozora. ;)

Pokloncici, koji su presli mnooooogo hiljada kilometara :) :) :) Hvala svima!!!

Muffins Dolcella - poklon od Podravke - kojima ja pametna zaboravim da dodam vodu! :D Al su super ispali i tako dehidrirani!

Nema tu sta da se prica, sto drugi vec nisu negdje napisali, pokazali, rekli... Sve je bilo vrhunski spremljeno, docek izvanredan, provod nezaboravan, a ljudi - e to su oni dobri ljudi, o kojima sam prije koji mjesec pisala. Svuda ih ima, samo ih treba pronaci. A ja sam ih eto nasla sve na jednom mjestu!

Danas smo bili vrijedni...

Nikako da nadjem dovoljno vremena... Posao, kuca, djeca, basta, skola, zadaci, muzicka.... Al dobro, tako to mora :)

Danas smo opet bili vrijedni. Sadnja krompira je gotova...

Teoriju o tome da su Crnogorci lijen narod ja podupirem ovom sadnjom krompira :) Nije bilo kopanja, nece biti ni okopavanja... Kako? Jednostavno... na zemlju se rastre jedan tanji sloj pokosene trave, preko njega djubrivo, poredja se krompir, pa se prekrije debelim slojem trave. Nakon sedmicu dana, ponovo se prekrije travom, jer se prethodni sloj slegne. Zalivas i cekas da sazri :)))

a na krompiru - mravic :)

pored krompira imamo luk i rotkvice...

a pored njih - tratincice :)

Pa-la-cin-keeeeee!!!!

Dakle,

djeca jos preksinoc htjela palacinke za veceru... A bilo je vec skoro pola deset kad smo usle u kucu... i nije imalo smisla da ih tada muckam, pa przim i tako to... I onda juce, kad sam dosla s posla, ja ih fino zamutim...

Klasicno zamucivanje:

- 2 jaja

- prstohvat soli

- 1 dl ulja

- 2 dl mlijeka

- brasna - kolicina zavisi od toga koliko palacinki zelite, al to vec svi znate :)

- i tople vode malko, tek toliko da ne pucaju (jer moje je iskustvo takvo, ako ih zamutim samo sa mlijekom, onda mi pucaju...)

Tako ja to fino zamutim i onda se sjetim da je na Coolinarici vise korisnika u smjesu za palacinke dodavalo i kakao - kako bi se dobile cokoladne palacinkice...

I onda ja odvojim pola smjese, pa dodam 1 veliku kasiku kakaoa u jedan dio, pa mutim, pa nece grudvice da se razbiju, dodam jos malo brasna, umuti se, dodam vode da dodjem do zeljene gustine i eto... Ostanu smjese da cekaju da se djeca vrate iz skole...

U medjuvremenu, vatrica se u sporetu razgorjela, ja pripremim dva tiganja i kad su bubice stigle, navalim da przim :) :) :)

Obicne palacinke sam podijelila - dio za slani nadjev: rendana sunka, sir i kecap - tako to bubice vole... A onda sam ostale bijele i one cokoladne palacinkice filovala eurokremom, malo ih ljepse umotala i ispalo je: mmmmmmmm......

Prijatno!

Black muffins

U subotu mi se jela proja. Kazem sebi - necu, ionako sam sama, pa ce da ostaje... Onda mi opet zakrce crijeva... Krenem da mutim jaja za proju, dodam jogurta, posolim, izmrvim sir... i shvatim da nemam kukuruznog brasna! A napolju kisa i stvarno mi se ne da ici u prodavnicu... I onda mi padne na pamet da bih mogla napraviti "proju" od heljdinog brasna... I rijesim da probam, kontam po glavi da ne moze biti lose, nema razloga...


Ako ja shvatam pravila igre Ajme, koliko nas je, a ovog mjeseca je tema integralno brasno i domacica nam je mamajac, mislim da se i ovi Crni heljdini muffinsi mogu naci na listi...

Dakle, upotrijebila sam, za 12 muffinsa: 2 jaja, 1 nepunu kasicicu soli, 2 dl tecnog nemasnog jogurta, 1 dl ulja, 100 g nemasnog kravljeg sira, 1 dl gazirane kisjele vode, 1 kesicu praska za pecivo, oko 200 g heljdinog brasna.

Sve se muti viljuskom, dodaju se sastojci ovim redom , na kraju brasno. Nisam sigurna da ide bas tacno 200 g heljdinog brasna, jer sam sakom dodavala otprilike - do odredjene gustine, koja treba da bude ovakva:

Sve dobro izmijesati, da se dobije jednolicna smjesa, stavljati u kalupe za muffinse, posuti susamom ili necim drugim (ja sam dva reda posula i vlascem) i peci: rerna treba da se ugrije do 250 stepeni, u momentu stavljanja pleha na pecenje smanjiti na oko 220, a nakon deset minuta na 180-170 stepeni. Peci pola sata ili koji minut duze.

Pokriti vlaznom krpom da odstoje, da se ohlade... i uzivati uz casu jogurta :)

Ko voli specifican "smek" heljde, nece odoljeti ovim muffinsima :)

Zima u mom kraju

Naslov je mozda malko smijesan, osjecam se kao da pisem skolski sastav, ali neka, ne mari... Kada je Monchi klimnula glavom u znak odobravanja :), ja evo krecem da vam pokazem kako izgleda zima u mom kraju.

Treba napomenuti da se radi o zimi ne u mjestu gdje zivim, u Podgorici, jer, vjerujte, ovdje je zima sve, samo nije klasicna zima. Nema ni snijega, ni mraza, samo kisa i tmurni oblaci, bare, potoci, depresivni krajolici - sivo i bezvoljno...

Ali zato ja imam zavicaj... To je ono mjesto gdje ja odmaram dusu... Ne znam je li ljepse zimi ili kad je sve zeleno...

Dok se vozite seoskim putem, kroz planinu gdje je nadmorska visina oko 1300 metara, bukvalno prolazite kroz razglednicu.

Sa zapadne strane vam se smijesi Durmitor, visok i ponosit, lijep i velicanstven u svojoj uzvisenosti.

A onda vam putokaz kaze da ste na pravom putu. Selo moje, ljepse od Pariza!!! :D

Pandurica - takvih naziva ima mnogo u Crnoj Gori, vjerujem i u Hercegovini. Pandurice su nekad predstavljale osmatracnice, mjesta na uzvisenjima odakle su vojske mogle osmatrati kretanje neprijatelja. Neprijatelja odavno nema, hvala bogu, naziv je ostao.

A onda se iza jednog zavijutka ukaze roditeljski dom. Tamo me ceka majka, drva koja u sporetu pucketaju i toplina i mir zavicaja.

Ono sto me je fasciniralo ove zime - nj.v. sipurak. Prkosi mrazu, snijegu, zimi. Kao da se smije, tako mi nekako izgleda ova njegova crvena boja, upravo kao da se smije zimi u lice.

U mom kraju je lijepa zora...

osuncano jutro...

jasan zimski dan...

Lijepo je i kada je oblacno i tmurno...

zalazak sunca...

ili tiha noc...

Ono sto je u mom kraju najljepse i zimi, i ljeti, i ujutru i uvece, i kad kisa pada, i kada vjetar zavija, i kada planinsko sunce przi - je cetiri para ociju koje se raduju zivotu i novom danu.

Terin od krompira sa tapenadama od maslina

Kao sto je receno u Kuvarigricama http://kuvarigrice.blogspot.com/2008/11/kuvarijacije-200812-terin-od-krompira-i.html, evo ja objavljujem svoju verziju Terina.
Nadam se da ce vam se dopasti :)
















Ova ljepota je radjena 19. decembra - za nasu slavu Svetog Nikolu.

Svake godine muku mucim sta spremiti osim ribe, a da je posno. A ove godine mi je posao olaksan, jer sam upravo ovdje otkrila ovo fino predjelo.

Lako se sprema, kad su svi sastojci pri ruci. Nije pretjerano ni skupo jelo.

Gostima se najprije svidio izgled - slagala sam u silikonski kalup za kuglof, koji dobih iz Njemacke od drage cool-prijateljice :)

Ja sam namjerno ostavila malo krupnije mljevene bademe - mi zmajevi volimo kad krcka pod zubima.

Izdasno i ukusno predjelo, sigurna sam da ce se i prije sljedece slave naci na mojoj trpezi.

Ukoliko se desi da vam pretekne, a ne biste da vam se danima vuce po frizideru, jer vam je zao da bacite (i stvarno bi bila grehota), uradite sto i ja: u dubokoj zdjeli lagano izmijesajte preostali dio terina - zalijte nekim aromaticnim uljem, dodajte malo limunovog soka - ulje ce ga "drzati", a limunov sok dodatno osvjeziti - i imacete malo drugaciju salatu...

Moja djeca su sa uzivanjem jela obje varijante...

Hvala na divnom receptu!

Ima dobrih ljudi...

Kada vam se ucini da se dani nizu jedan za drugim u nekom haosu, kada vam novo jutro ne donosi osmijeh na lice, kada postajete svjesni da zivot prolazi pored vas, kada pozelite da osim djecijih ruku oko vrata osjetite barem ponekad i neke zrele i njezne muske ruke, kada vas svakodnevica redovno zatrpava stresom i problemima... sjetite se da ima dobrih ljudi...

Pa, gdje su oni, pitacete....

Tu su... svuda oko nas... treba se samo malo osvrnuti oko sebe: dobar covjek je direktorica poste u Podgorici, jer se zaista trudi da rijesi moj (i ne samo moj) problem dostavljanja racuna i posiljki na moju kucnu adresu - moja koleginica, koja kad vidi da mi suze naviru na oci od silnih stresova i problema koje dozivljavam na poslu, dodje i zagrli me - nasa teta-Ranka, teta koja cuva moju djecu, koja iako je i njoj tog dana bila slava, dodje na Sv. Nikolu i pomaze mi da spremim slavu za moje goste - profesorica violine, koja se svojski trudi da mojoj bubici u svaku poru ulije ljubav prema muzici i da joj tehnike sviranja objasni na najbolji moguci nacin - moje cool-prijateljice, koje mi salju divne mejlove, koje sa mnom dijele recepte, od kojih dobijam (mozda nezasluzeno) poklone i cestitke preko cijele zemaljske kugle...

Samo se osvrnite - dobri ljudi postoje i nisu daleko :)

A kada poznanstvo sa dobrim covjekom traje samo godinu dana, kada vam se na samom pocetku ucini da mozete mnogo da naucite od njega, kada vam je svaki dan proveden sa njim jos drazi, jer se ispostavlja da ste bili u pravu, kada se svakoga dana uvjeravate da je on isto tako dobar i prema svim drugim ljudima, kada vam je apsolutno jasno da umije da cijeni vas trud, kada vam je on priotom sef, glavni, iz miloste zvani "diretore", koji bude smijenjen jer je branio svoje stavove i principe, jer se zalagao za prave vrijednosti - i kada se vi i vasa djeca nadjete na posebnoj stranici u foto-albumu koji mu saradnici spreme za oprostajni poklon....to onda znaci da se dobri ljudi prepoznaju... :)

Dobri moj diretore,

~ oprosti na mojoj impulsivnosti - samo sam htjela da sve bude "pod konac",

~ zanemari neke moje brzoplete gafove - ljudi smo,

~ dozvoli mi da onaj poziv da Te sa mojim bubicama posjetim u Tvom domu realizujem i da Ti uzvratim istom mjerom - tako to rade prijatelji,

~ izvini sto ne stigoh da Te ispratim na aerodromu - Sveti Nikola mi nije dao ni jedan jedini minut odmora :),

~ obecaj da ce se nase prijateljstvo nastaviti - kao i prijateljstvo nase djece,

~ i... da ne zaboravim... HVALA sto postojis...

Domaci zadatak

Bubica starija iz maternjeg dobila zadatak da napise poruku najboljoj drugarici - i da je nekako kreativno ukrasi...
Malko smo se sinoc igrale, neko je pomagao idejama, neko makazama, neko ljepilom... :)
A jutros je ujak pomogao u sklapanju stihovne poruke:

Prijateljstvo cijeni iskreno iz duse,
ne dozvoli da ga sitnice naruse.

Prijateljstva ne trpe rijeci lazne, rijeci grube,
jer se ona tesko sticu, a veoma lako gube.

Najbolji je brand - biti pravi friend!!!

Drage moje virtualne prijateljice, hvala vam sto postojite... :)

idi tamo gdje te srce vodi :)

ovo je kuca mojih roditelja - na pola puta izmedju mosta na Tari i Pljevalja skrene se u brda... i tamo u brdima - kutak za odmor duse...

Nekad smo zivjeli u Kraljevu - tamo sam rodjena, tamo zavrsila osnovnu i srednju skolu. Studirala sam u Beogradu i nakon diplome dosla sam u Crnu Goru, vratila se korijenima.

E, onda se desilo, kako to kod nas u narodu kazu, da sam "povukla nogu"...

Jedno po jedno, svi su dosli za mnom... Brat sa svojom porodicom kod mene u Podgoricu, a mama i tata na selo - u ovu divotu...

Ovo je mjesto gdje je vazduh do te mjere cist i razrijedjen, da se spava tako tvrdo, kao nigdje....

Ovo je mjesto koje nosim u srcu, koje cesto sanjam, kuda zelim da pobjegnem kad me stignu problemi :)

Ovo je mjesto moj zavicaj...

A ovo je ekipa koja svaki zimski i ljetnji raspust provodi kod bake i djeda - dvoje vecih su djeca moga brata, a dvije manje su moje :)

suton u zavicaju :)

hvala na strpljenju, ako me citate :)

Popodnevni kolac sa kokosom i djumbirom

E ovako...

Prije nekog vremena sam skontala da se ovdje odrzava nagradna igra. Do jutros nisam znala njena pravila, a juce je u mojoj kuhinji nastao jedan jako jednostavan kolac za uz popodnevnu kaficu... u kome ima i djumbira. Pa, ako se slazete, drage dame, neka i on bude moj doprinos ovoj lijepoj akciji. :)




Za ovaj kolac potrebno je vrlo malo vremena i sastojci koje obicno imate u kuci.

• 3 jajeta


• 5 kasika smedjeg secera


• rendana kora od jednog limuna


• pola male kasicice djumbira u prahu


• 250 ml slatke pavlake/vrhnja


• 100 g kokosovog brasna


• 5 kasika mekog bijelog brasna


• 1 prasak za pecivo

za preliv:

• solja od 2 dl secera


• solja i po vode


• sok od pola narandze


• pola kasicice djumbira u prahu

Bjelanca dobro umutiti sa 5 kasika smedjeg secera. Dodati rendanu koru od jednog limuna i pola kasicice djumbira u prahu. Dodajemo jedno po jedno zumance, smanjimo brzinu mucenja, dodamo slatku pavlaku i kokosovo brasno. Iskljucimo mikser i varjacom umijesamo obicno brasno i prasak za pecivo.

Smjesu sipamo u podmazan i pobrasnjen pleh i pecemo na 200 stepeni. Cackalicom provjerimo je li kolac pecen - ako je suva, izvadimo kolac.

Vruc kolac zalijemo vrucim prelivom. Nece biti gnjecav, jer preliva nema mnogo. Nama je bio taman. :)

Ako zelite, probajte :) Prijatno!

Subotnji rucak - predlog

Kombinovane cufte (meso i sojine ljuspice) u kombinovanom saftu (od paradajzpirea i neutralnog vrhnja za kuhanje) i kombinovani pirei - od spanaca i klasicni krompir pire.

http://www.coolinarika.com/recept/kombinovani-rucak-predlog

Nisam bas od onih koji vole sto jela spremati za jedan rucak... Ali danas smo imali goscu, moju bratanicu od 14 ljeta :) a moja djeca biraju: ovo volim, ovo ne volim.... i tako je nastala ova kombinacija - ne bi li sve cetiri dame bile zadovoljne. :)

Prijatno!

dodjoh i ja... :)

Ovo je moja kuca. Tu stanujem ja i moje dvije bubice. Pomaze nam jedna dobra teta, koja trpi nase nestasluke i glupiranja. :)

Ovo sam ja. Naravno, u kuhinji. Jedno od tri omiljena mjesta u mojoj kucici. Drugo je za kompjuterom, trece na terasi, pocetkom ljeta, kad se izvalim na stolicu, dignem noge na drugu, prinesem kaficu i uzivam...

A ovo su Bubice. Bubica starija sada ima 9,5 godina. Ide u 4. razred osnovne skole i u 2. razred muzicke. Svira violinu. Bubica mladja ima 6 godina, mali djak-prvak. Dobre su :)

Po prvi put sam ovdje... Dodjite mi u goste... :)