Absolute COOL

Krenem ja u petak za Beograd. Laganice, avionom... Prespavam kod cool-prijateljice i zajedno sa njom i jos osam komada zenskinja, uputim se prema Koprivnici na cool-druzenje.

Koprivnica, pogled sa terase "Podravske kleti"

Pogled na Podravkin rekreativni centar, popularni PRC. Dosli ljudi sa svih strana - mlado, malo manje mlado, musko, zensko, mnogo naroda - a svi nasmijani i raspolozeni!

Ovo je Trendel - cool-prijateljica, kod koje sam prespavala u Beogradu. Hm... prespavala... pretjerah, al nema veze :)

S desna nalijevo: BiserkO - sve je ona ovo zamutila :), Dalmatino i ja. Pitali me gdje mi je lijeva ruka. Pst... ;)

Evo Dalmatincica - mnogo ih je, brate, al dobro... :) Vesele su, tako da im sve oprastam!

Sve su nas u neka doba postrojili na stepeniste koje vodi uzbrdo. I odozdo nas slikali. I onda rekli: aj sad razlaz! Ja se fino razderem: eeee, aj sad malo 'vamo gledajte!!! :D i eto...


Biserko vec znate, slijede Njambrek, Trendel i Nale. Nasmijesene i vedre :)

Carobno prozorce :) Ma koliki nam stomaci bili, svi izgledamo fit u staklu ovog prozora. ;)

Pokloncici, koji su presli mnooooogo hiljada kilometara :) :) :) Hvala svima!!!

Muffins Dolcella - poklon od Podravke - kojima ja pametna zaboravim da dodam vodu! :D Al su super ispali i tako dehidrirani!

Nema tu sta da se prica, sto drugi vec nisu negdje napisali, pokazali, rekli... Sve je bilo vrhunski spremljeno, docek izvanredan, provod nezaboravan, a ljudi - e to su oni dobri ljudi, o kojima sam prije koji mjesec pisala. Svuda ih ima, samo ih treba pronaci. A ja sam ih eto nasla sve na jednom mjestu!

Danas smo bili vrijedni...

Nikako da nadjem dovoljno vremena... Posao, kuca, djeca, basta, skola, zadaci, muzicka.... Al dobro, tako to mora :)

Danas smo opet bili vrijedni. Sadnja krompira je gotova...

Teoriju o tome da su Crnogorci lijen narod ja podupirem ovom sadnjom krompira :) Nije bilo kopanja, nece biti ni okopavanja... Kako? Jednostavno... na zemlju se rastre jedan tanji sloj pokosene trave, preko njega djubrivo, poredja se krompir, pa se prekrije debelim slojem trave. Nakon sedmicu dana, ponovo se prekrije travom, jer se prethodni sloj slegne. Zalivas i cekas da sazri :)))

a na krompiru - mravic :)

pored krompira imamo luk i rotkvice...

a pored njih - tratincice :)

Pa-la-cin-keeeeee!!!!

Dakle,

djeca jos preksinoc htjela palacinke za veceru... A bilo je vec skoro pola deset kad smo usle u kucu... i nije imalo smisla da ih tada muckam, pa przim i tako to... I onda juce, kad sam dosla s posla, ja ih fino zamutim...

Klasicno zamucivanje:

- 2 jaja

- prstohvat soli

- 1 dl ulja

- 2 dl mlijeka

- brasna - kolicina zavisi od toga koliko palacinki zelite, al to vec svi znate :)

- i tople vode malko, tek toliko da ne pucaju (jer moje je iskustvo takvo, ako ih zamutim samo sa mlijekom, onda mi pucaju...)

Tako ja to fino zamutim i onda se sjetim da je na Coolinarici vise korisnika u smjesu za palacinke dodavalo i kakao - kako bi se dobile cokoladne palacinkice...

I onda ja odvojim pola smjese, pa dodam 1 veliku kasiku kakaoa u jedan dio, pa mutim, pa nece grudvice da se razbiju, dodam jos malo brasna, umuti se, dodam vode da dodjem do zeljene gustine i eto... Ostanu smjese da cekaju da se djeca vrate iz skole...

U medjuvremenu, vatrica se u sporetu razgorjela, ja pripremim dva tiganja i kad su bubice stigle, navalim da przim :) :) :)

Obicne palacinke sam podijelila - dio za slani nadjev: rendana sunka, sir i kecap - tako to bubice vole... A onda sam ostale bijele i one cokoladne palacinkice filovala eurokremom, malo ih ljepse umotala i ispalo je: mmmmmmmm......

Prijatno!

Black muffins

U subotu mi se jela proja. Kazem sebi - necu, ionako sam sama, pa ce da ostaje... Onda mi opet zakrce crijeva... Krenem da mutim jaja za proju, dodam jogurta, posolim, izmrvim sir... i shvatim da nemam kukuruznog brasna! A napolju kisa i stvarno mi se ne da ici u prodavnicu... I onda mi padne na pamet da bih mogla napraviti "proju" od heljdinog brasna... I rijesim da probam, kontam po glavi da ne moze biti lose, nema razloga...


Ako ja shvatam pravila igre Ajme, koliko nas je, a ovog mjeseca je tema integralno brasno i domacica nam je mamajac, mislim da se i ovi Crni heljdini muffinsi mogu naci na listi...

Dakle, upotrijebila sam, za 12 muffinsa: 2 jaja, 1 nepunu kasicicu soli, 2 dl tecnog nemasnog jogurta, 1 dl ulja, 100 g nemasnog kravljeg sira, 1 dl gazirane kisjele vode, 1 kesicu praska za pecivo, oko 200 g heljdinog brasna.

Sve se muti viljuskom, dodaju se sastojci ovim redom , na kraju brasno. Nisam sigurna da ide bas tacno 200 g heljdinog brasna, jer sam sakom dodavala otprilike - do odredjene gustine, koja treba da bude ovakva:

Sve dobro izmijesati, da se dobije jednolicna smjesa, stavljati u kalupe za muffinse, posuti susamom ili necim drugim (ja sam dva reda posula i vlascem) i peci: rerna treba da se ugrije do 250 stepeni, u momentu stavljanja pleha na pecenje smanjiti na oko 220, a nakon deset minuta na 180-170 stepeni. Peci pola sata ili koji minut duze.

Pokriti vlaznom krpom da odstoje, da se ohlade... i uzivati uz casu jogurta :)

Ko voli specifican "smek" heljde, nece odoljeti ovim muffinsima :)

Zima u mom kraju

Naslov je mozda malko smijesan, osjecam se kao da pisem skolski sastav, ali neka, ne mari... Kada je Monchi klimnula glavom u znak odobravanja :), ja evo krecem da vam pokazem kako izgleda zima u mom kraju.

Treba napomenuti da se radi o zimi ne u mjestu gdje zivim, u Podgorici, jer, vjerujte, ovdje je zima sve, samo nije klasicna zima. Nema ni snijega, ni mraza, samo kisa i tmurni oblaci, bare, potoci, depresivni krajolici - sivo i bezvoljno...

Ali zato ja imam zavicaj... To je ono mjesto gdje ja odmaram dusu... Ne znam je li ljepse zimi ili kad je sve zeleno...

Dok se vozite seoskim putem, kroz planinu gdje je nadmorska visina oko 1300 metara, bukvalno prolazite kroz razglednicu.

Sa zapadne strane vam se smijesi Durmitor, visok i ponosit, lijep i velicanstven u svojoj uzvisenosti.

A onda vam putokaz kaze da ste na pravom putu. Selo moje, ljepse od Pariza!!! :D

Pandurica - takvih naziva ima mnogo u Crnoj Gori, vjerujem i u Hercegovini. Pandurice su nekad predstavljale osmatracnice, mjesta na uzvisenjima odakle su vojske mogle osmatrati kretanje neprijatelja. Neprijatelja odavno nema, hvala bogu, naziv je ostao.

A onda se iza jednog zavijutka ukaze roditeljski dom. Tamo me ceka majka, drva koja u sporetu pucketaju i toplina i mir zavicaja.

Ono sto me je fasciniralo ove zime - nj.v. sipurak. Prkosi mrazu, snijegu, zimi. Kao da se smije, tako mi nekako izgleda ova njegova crvena boja, upravo kao da se smije zimi u lice.

U mom kraju je lijepa zora...

osuncano jutro...

jasan zimski dan...

Lijepo je i kada je oblacno i tmurno...

zalazak sunca...

ili tiha noc...

Ono sto je u mom kraju najljepse i zimi, i ljeti, i ujutru i uvece, i kad kisa pada, i kada vjetar zavija, i kada planinsko sunce przi - je cetiri para ociju koje se raduju zivotu i novom danu.