4.12.08

idi tamo gdje te srce vodi :)





ovo je kuca mojih roditelja - na pola puta izmedju mosta na Tari i Pljevalja skrene se u brda... i tamo u brdima - kutak za odmor duse...


Nekad smo zivjeli u Kraljevu - tamo sam rodjena, tamo zavrsila osnovnu i srednju skolu. Studirala sam u Beogradu i nakon diplome dosla sam u Crnu Goru, vratila se korijenima.


E, onda se desilo, kako to kod nas u narodu kazu, da sam "povukla nogu"...


Jedno po jedno, svi su dosli za mnom... Brat sa svojom porodicom kod mene u Podgoricu, a mama i tata na selo - u ovu divotu...


Ovo je mjesto gdje je vazduh do te mjere cist i razrijedjen, da se spava tako tvrdo, kao nigdje....


Ovo je mjesto koje nosim u srcu, koje cesto sanjam, kuda zelim da pobjegnem kad me stignu problemi :)


Ovo je mjesto moj zavicaj...





A ovo je ekipa koja svaki zimski i ljetnji raspust provodi kod bake i djeda - dvoje vecih su djeca moga brata, a dvije manje su moje :)

suton u zavicaju :)
hvala na strpljenju, ako me citate :)

Broj komentara: 8:

Snjezana kaže...

kakva ljepota zmajice!:)))
i ja bih se tu nastanila sigurno...
lijepo je to da se obitelj voli i slaze.:)))
lijep pozdrav

Tash kaže...

:))))) pusa, monsoon :)

JA U KUHINJI... kaže...

neverovatna toplina oduše ovim postom... :)
mesto je zaista predivno...

rijeka kaže...

Divota :):)
Citala sam 2 puta, polako, upijajuci i osjecajuci svaku tvoj rijec. Cuvaj to blago sto imas na dohvat ruke i nastavi da ucis svoje Bubice da i one to isto tako vole i cuvaju!
Pozdrav sa sjevera :)

Tash kaže...

drago mi je da poneka moja rijec dopre do dobrih ljudi :)

Вера kaže...

Predivan kraj,decica preslatka!!!Bravo Zmajice!

dvi ribe dva kumpira kaže...

Joj, zmajice kako te razumijem...100000000%.
Ja uvijek kazem da nisam tamo gdje me srce vuce, na zalost...
Znas onu Skorinu oijesmu...ne vjeruje srce pameti...
Mozda srce i pamet nekada nemaju puno zajednickog, mada uvijek idem prema srcu, a ne pameti.
Imam osjecaj da kada bi mi srce bilo na mjestu, da bi se tada sve drugo poslozilo kao kockice bas onako kako treba....
Prekrasno si ovo napisala i draga moja, uzivaj u onom sto imas,
svojim roditeljima dok su jos tu, svojoj djeci, bratu necacima....obitelji.
Imam osjecaj da je nekada to ono za cim najvise patim....
Ma mogu o ovom 5 dana....poljubac tebi draga i bubicama :):)

Tash kaže...

hvala, ljubim vas :)